30 Sep REZULTATI ISTRAŽIVANJA POLOŽAJA MLADIH RADNIKA U CRNOJ GORI (II DIO): ISKUSTVA MLADIH NA POSLU OTKRIVAJU UZROKE NJIHOVOG NEZADOVLJSTVA
U prethodnom tekstu predstavili smo dio rezultata anketnog ispitivanja među mladima, vezanog za njihovu upućenost u radna prava. Drugi dio Istraživanja bio je posvećen njihovim iskustvima, upražnjavanjem radnih prava u toku rada, doživljajem i zadovoljstvom na radnom mjestu.
Radne uslove u kojima rade, u smislu ličnog doživljaja, mladi su u najvećem broju ocjenili kao veoma dobre ili dobre, 24,9% i 42.6%. Kao „niti dobre, niti loše“ – ocijenilo je njih 27.2%, dok ih kao veoma loše i loše doživljava svega 5,2% ispitanika. Međutim, ovaj odgovor je u kontradikciji sa odgovorom na pitanje da li bi promijenili posao, odnosno zašto rade i dalje na tom mjestu.
Iako je očekivano da – s obzirom na preovlađujući doživljaj uslova rada kao dobrih – odgovori budu afirmativnog karaktera, ovdje imamo prilično drugačiju situaciju. Naime, 59.2% odgovara da na aktuelnom poslu ostaje iz posve drugih razloga. „Ne mogu da nađem drugi posao koji bi više odgovarao mojim kvalifikacijama” je odgovor njih 30,6%, dok 28.6% kao odgovor bira ponuđenu tvrdnju “Trpim jer moram da zaradim novac za sebe i porodicu”, a 11,2% kao razlog ostanka navodi nešto drugo.
Da lični doživljaj zadovoljstva ne korespondira sa poštovanjem njihovih prava na radnom mjestu, te da je zapravo posljedica nepoznavanja radnih prava, odnosno neinformsianosti kao „filtera“ toga ličnog doživljaja, pokazuju ostali rezultati ovog istraživanja.
| Samo 15,5% navodi da je njihovo prvo zasnivanje radnog odnosa bilo na neodređeno vrijeme Samo 56,4% navodi da je prilikom svakog zaposlenja dobilo potpisan svoj primjerak ugovora o radu. 30,2% je radilo i druge poslove koji njesu predviđeni sistematizacijom ili ugovorom o radu. |
Svakog mjeseca 45.8% ispitanika dobija, a 45.3% ne dobija obračunsku listu svoje zarade. 58.% ispitanika umije da izvršite obračun svoje zarade i tako provjeri obračunsku listu. Za prekovremeni rad, rad za državne i vjerske praznike ili rad noću 30.7% ispitanika ne bude plaćen, a 29.6% ispitanika je imalo iskustvo da im rad ne bude jednako plaćen kao drugim kolegama za istu vrstu posla.
| Samo 33% zna koliko iznosi koeficijent složenosti njihovog radnog mjesta. Samo 45,8% svakog mjeseca dobijate obračunsku listu zarade. Samo 30,7% umije da izvršite obračun svoje zarade i tako provjeri obračunsku listu. 29,6% je imalo iskustva da njihov rad ne bude jednako plaćen kao drugim kolegama za isti rad. |
Od 25.7% ispitanika poslodavac je tražio da mu budu na raspolaganju i van radnog vremena, a svega 53.1% ispitanika je prilikom zaposlenja u firmi detaljno upoznato sa radnim obavezama i pravima. 48% ispitanika nije upoznato od strane poslodavca sa rizicima na radu i mjerama zaštite, planom evakuacije i zaštite od požara, da 29.6% mladih ne zna ko su stručna lica u firmi u kojoj rade, a koja su zadužena za pitanja zaštite na radu, pružanja prve pomoći, zaštite od požara…
| 62% nije prilikom zapošljavanja upoznato od strane poslodavca sa tim šta je mobing i sa postupcima za zaštitu od mobinga, što je njegova zakonska obaveza. 30,2% navodi da u njihovim firmama nije pokrenut postupak protiv ponašanja koja predstavljajuj mobing, a za koja su znali. 29,1% navodi da su oni ili njihove kolege imali iskustvo sa obraćanjem od strane poslodavca uz viku, prijetnju i vrijeđanje. 15,6% navodi da su oni ili njihove kolege imali iskustvo sa ponašanjem koje podrazumijeva Ignorisanje prisustva zaposlenog. 14% navodi da su oni ili njihove kolege imali iskustvo sa neopravdanim i namjernim onemogućavanje zaposlenog da iznese svoje mišljenje. 18, 4% navodi da su oni ili njohove kolege doživjeli verbalno napadanje, širenje neistina o zaposlenom uopšte i u vezi sa njegovim privatnim životom. 24,6% navodi da su oni ili njihove kolege imali iskustvo sa negativnim komentarisanjem ličnih karakteristika zaposlenog. 15,1% navodi da su se oni ili njihove kolege susreli sa neopravdanim stalnim kritikama i omalovažavanja rezultata rada zaposlenog. 11,2% navodi da su se oni ili njihove kolege susreli sa davanjem ponižavajućih i teških radnih zadataka koji su ispod ili iznad nivoa kvalifikacije zaposlenog. 25,1% navodi da su oni ili njihove kolege iskusili neravnomjeran raspored radnih zadataka u odnosu na druge zaposlene koji obavljaju istu vrstu poslova. 30,2% navodi da u njihovim firmama nije pokrenut postupak protiv ponašanja koja predstavljajuj mobing. |
13.4% ispitanika primjećuje od strane starijih kolega negativan/ distanciran odnos, a njih 34.6% smatra da se u firmi u kojoj rade ne čuje glas mladih, kako po pitanju unapređenja posla, tako i po pitanju unapređenja radnih prava i uslova rada.
Da nepoštovanje radnih prava i loši uslovi rada negativno utiču na njihovo zdravlje i privatni život smatra 36.9%
24.6% mladih nije sigurno da u njihovoj firmi postoji sindikat, a 46.4% tvrdi da u njihovoj firmi i nema sindikata.
Svega 16.8% mladih radnika smatra da rad sindikata u njihovoj firmi u dovoljnoj mjeri zastupa interese radnika, 38.5% smatra suprotno, a 44.7% nije sigurno
14% mladih ispitanika smatra da bi u slučaju učešća u štrajku, sindikalnog aktivizma i sličnog zalaganja za radna prava dobili otkaz u firmi ili na neki drugi način bili negativno obilježeni od strane poslodavca, a 17.9% njih bi moguće negativne posledice po položaj u firmi, obeshrabrile da uzmu učešća u radu sindikata.
Na pitanje „gdje se, po vašem mišljenju, najviše poštuju radna prava?”, najveći broj mladih ispitanika, skoro polovina njih, odnosno 47.5% je odgovorilo da je to u javnom sektoru.
Da se radna prava najviše poštuju u NVO sektoru je odgovorilo 17.9%, a u privatnom svega 10% ispitanika, dok 24.6% ispitanika nije moglo da procijeni.
Na pitanje „Na šta mislite da sindikati najviše treba da obrate pažnju?”, mladi ljudi su imali priliku da sami navedu šta smatraju da treba da bude primarni zadatak sindikata u njihovoj firmi i uopšte. Mladi ispitanici u najvećom mjeri smatraju da sindikati treba da se bave zaštitom prava radnika i da pri tom naročito obrate pažnju na prava mladih radnika koje bi, kako smatraju, prilikom stupanja na novo radno mjesto trebalo uputiti, bolje ih uvesti i pripremiti za radne obaveze. Takođe smatraju da bi trebali obratiti veću pažnju na prava radnika u privatnom sektoru, na sezonskim poslovima i pravima marginalizovanih grupa.
Utisak mladih ljudi je da sindikati ne obraćaju potrebnu pažnju na poboljšanje uslova rada, poštovanje kolektivnog ugovora, prava na redovnu isplatu zarade i plaćanje prekovremenog rada. Takođe, smatraju da bi sindikati trebalo da se posvete i rješavanju stambenih pitanja, da više pomažu najugroženijima i bolesnima, kao i da se više bore za dobijanje toplog obroka i zimnice.
Kada je riječ o iskustvu diskriminatornih oblika ponašanja prema određenim grupama, najveći broj mladih zaposlenih ispitanika je odgovorilo da nije siguran da na njihovom poslu ima diskriminacije prema polu, vjeri i naciji – njih 70.4%. 21.2% ispitanika je odgovorilo da diskriminacije nema, dok je svega 8.4% ispitanika procijenilo da na njihovom poslu postoji diskriminacija prema polu i vjeri.
Od ispitanika smo tražili da obrazlože svoj stav o ranjivosti mlade generacije. Analiza odgovora na ovo pitanje pokazuje da mladi ljudi sebe smatraju ranjivom kategorijom u oblasti rada, prvenstveno zbog neiskustva koje imaju u obavljanju radnih zadataka. Poslodavci najviše traže ljude sa iskustvom, zbog čega se mladima ne pruža dovoljno šansa da se zaposle i steknu radno iskustvo, odnosno nauče posao. Takođe, ranjivost mladih se ogleda i u položaju koji imaju na radnom mjestu, a koji je obilježen neuvažavanjem i nepravednim tretmanom od strane starijih kolega i poslodavca, te time što ih poslodavci iskorišćavaju i daju im nepoželjne zadatke koje druge kolege ne žele da obavljaju. Dobijaju teže, monotone i dosadne poslove. Mladi i ovdje navode da oni zapravo nisu upoznati sa svojim radnim pravima, što ostavlja mjesta za manipulaciju, a da su mahom demotivisani, jer im se ne pruža šansa za napredovanjem.
Zanimalo nas je i šta mladi ljudi preporučuju da bi im trebalo pružiti, kako bi ostvarili adekvatan položaj u svijetu rada.
Jedno od najčešćih predloga je bio se otvori što više radnih mjesta za mlade, da im se pruži šansa za rad, bez obzira na stepen obrazovanja i – ako je moguće – odmah nakon završenog školovanja. Dobre radne uslove vide kao preduslov da iskažu svoje sposobnosti, uz prateći fer tretman, pristojnu zaradu i mogućnosti napredovanja. Mladi posebno ističu važnost i potrebu dobre obuke i prakse, odnosno sticanja iskustva i tom smislu predlažu da se u srednjim školama i fakultetima više vodi računa o praktičnoj pripremi, odnosno obuci mladih ljudi za budući posao, kako bi na taj način bili bolje pripremljeni za tržište rada. Smatraju da bi na poslu mladi na početku svog zaposlenja trebali da imaju mentore koji bi ih uputili u posao, u njihova prava i obaveze. Smatraju da model pripravničkog rada treba reformisati jer se veliki broj mladih ljudi na ovaj način iskorišćava. Mladi su istakli da im je potrebno poštovanje, podrška, sigurnost, pravedan tretman, veće uvažavanje i bolji odnos prema njima, naročito od strane starijih kolega.
Ana V. Ćetković
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Rights UP,Rise UP!“, koji realizuje NVO KUĆA u partnerstvu sa NVO DSCG. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost NVO KUĆA i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
No Comments