INTERVJU: ĐINA JANKOVIĆ, projekt menadžerka Udruženja zaštite na radu Crne Gore

14 Dec INTERVJU: ĐINA JANKOVIĆ, projekt menadžerka Udruženja zaštite na radu Crne Gore

Đina, možete li uporediti kulturu u ovoj oblasti između nas i razvijenih zemalja, u čemu su ključne razlike?

Razlika u pristupu i svijesti o pitanjima zaštite i zdravlja na radu između Crne Gore i razvijenih zemalja EU ogledaju se u kompleksnom tkivu faktora. Dok se Crna Gora suočava sa izazovima poput nedostatka edukacije, slabog sprovođenja zakona i reaktivnog pristupa, razvijene zemlje EU prednjače u obrazovanju, rigoroznim zakonodavstvom, naglaskom na prevenciji, snažnoj saradnji i transparentnosti. Ove razlike ukazuju na potrebu za sveobuhvatnim unapređenjem sistema bezbjednosti na radu u Crnoj Gori kako bi se dostigao standard i svijest koji karakterišu razvijene evropske zemlje.

Pitanja zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori reguliše istoimeni Zakon iz 2014. godine, odnosno 2018. godine. Možete li nam ukratko reći da li je taj Zakon prošao probu vremena i treba li mu „apdejt“?

U prvim godinama primjene, zakon se suočavao s nedostatkom efikasnog sprovođenja i nadzora. Mnogi aspekti zakona nisu bili dovoljno jasni ili praktični za primjenu u stvarnim radnim uslovima. Nedostatak odgovarajućih mehanizama praćenja i kažnjavanja doprinio je tome da poslodavci nisu bili dovoljno motivisani da se pridržavaju standarda zaštite i zdravlja na radu.

Uz to, s obzirom na dinamičnost savremenih uslova rada i radne sredine, naročito s pojavom novih tehnologija i promjenama u vrstama zaposlenja, postojeći zakon nije uspio pratiti te promjene.

Nedostatak efikasnih mehanizama praćenja i sankcionisanja, zajedno s nedostatkom prilagodljivosti zakona novim trendovima, ukazuje na hitnost potrebe za sveobuhvatnim ažuriranjem zakona o zaštiti i zdravlju na radu. Ovo bi trebalo uključivati jasna i precizna pravila, jačanje sistema nadzora i mehanizama kažnjavanja radi poboljšanja uslova na radu i stvaranja sigurnijeg i zdravijeg radnog okruženja za sve zaposlene.

Mikropreduzeća, mala i srednja preduzeća čine gotovo 99 % svih preduzeća u Crnoj Gori. Koliko je to prepreka za sprovođenje mjera ovog Zakona i povezanih podzakonskih akatata?

Ovo predstavlja veliki izazov za sprovođenje mjera jer sumanja, posebno mikropreduzeća, često ssuočena sa ograničenim finansijskim sredstvima. Sprovođenje nekih mjera podrazumije investicije u opremu ili poboljšanje radnih uslova, koje može biti finansijski nepodnošljivo za njih. Takođe, imaju i ograničene resurse u smislu osoblja i njihove stručnosti, jer implementacija složenih zahtjeva iz zakona i podzakonskih akata, može biti teška ako ne postoji dovoljno obučenih kadrova ili specijalizovanih stručnjaka. Svkako, sveprisutan je i nedostatak svijesti o zaštiti i zdravlju na radu –  pridržavanja standarda zaštite i zdravlja na radu ne vide kao hitnost.

Kako to prevazići?

Uvijek ponavljam – organizovanje obuka i edukacija o važnosti i praktičnoj primjeni mjera zaštite i zdravlja na radu je nezamjenjiva. A one svakako moraju biti prilagođene potrebama i specifičnostima preduzeća kako bi bile relevantne i primjenjive. U tom smislu, važno je podsticanjepartnerstava između poslodavaca, javnih institucija, nevladinih organizacija, sindikata i stručnjaka za zaštitu i zdravlje na radu, kako bi se dijelilo znanje i resursi. Ovakva partnerstva mogu samo poboljšati razmjenu informacija i pružiti dodatnu podršku.

Zatim, kao stimulativnu mjeru, treba razmotriti uvođenja sistema ili programa koji nagrađuju poslodavce koji uspješno sprovode mjere zaštite i zdravlja na radu. Stimulansi mogu uključivati poreske olakšice, priznanja ili druge pogodnosti koje bi motivisale poslodavce.

Pristupačna tehnička rješenja bi takođe bila od velike pomoći. Obezbjeđivanje tehničkih rješenja koja su jednostavna za primjenu i prilagođena specifičnostima određenih privrednih oblasti, kao što su recimo različiti digitalnii alati, aplikacije ili internet platforme, olakšale biisamim poslodavcima i radnicima praćenje i sprovođenje mjera.

Istraživanje koje smo sproveli u aprilu i maju ove godine, pokazalo je da su poslodavci iz NVO, IT i sektora drugih intelektualnih usluga najmanje upoznati sa zaštitom na zdravlju na radu, smatrajući da zapravo poslovi koje obavljaju nemaju previše dodirnih tačaka sa ovim pitanjima. Među mladim radnicima je nizak nivo informisanosti –  napomenimo samo da preko 45% njih ne zna da firma mora da ima stručnog predstavnika za zaštitu i zdravlje na radu, preko 30% ne zna da ima pravo da odbije da radi ako prethodno nije upoznat sa svim opasnostima ili štetnostima, odnosno rizicima na radu. Iskustva na radu mladih su još problematičnija. Recimo 48% njih nikada nije od strane poslodavca upoznato sa rizicima na radu, mjerama zaštite, planom evakuacije i zaštite od požara i slično. Kako to komentarišete?

Mladi možda nisu dovoljno svjesni značaja zaštite i zdravlja na radu ili možda nisu proaktivni u traženju informacija o rizicima i mjerama zaštite, ali odgovornost se ne može  pripisati određenom akteru, već je rezultat kombinacije faktora. Postoje brojni uzroci problema s kojima se suočavaju mladi na radu.

Najprije školski ili obrazovni sistem, koji nije integrisao obuku o zaštiti i zdravlju na radu u svoje programe. Mladi nisu dovoljno informisani tokom školovanja o potencijalnim rizicima na radu i mjerama zaštite.

Poslodavci imaju zakonsku obavezu da pruže adekvatnu obuku novozaposlenima o zaštiti i zdravlju na radu, ali kad 48% mladih nije upoznato sa rizicima, onda to ukazuje na njihove propuste. Pri tom, napomenula bih, zakoni i propisi ne pružaju dovoljno jasne smjernice poslodavcima o obavezama u vezi s obukom mladih, kao ranjivoj kategoriji, o zaštiti i zdravlju na radu.

Na kraju, tu je i Inspekcijski nadzor – ako nadzor i inspekcija nisu dovoljno efikasni u praćenju pridržavanja zakona o zaštiti i zdravlju na radu, poslodavci mogu zanemarivati obaveze osposobljavanja za bezbjedan rad.

Šta rade inspekcije? Koliko je njihov rad efikasan?

Što se tiče efikasnosti, inspektori se često suočavaju s različitim izazovima, uključujući nedostatak kapaciteta. Nedostatak dovoljnog broja inspektora otežava redovno praćenje i nadzor velikog broja radnih mjesta. Za unapređenje efikasnosti, mora se povećati broj inspektora, pružiti im dodatnu obuku, ali i primijeniti savremene tehnologiju i sisteme praćenja kako bi se rad inspekcija optimizovao. Osim toga, saradnja između inspekcija, poslodavaca i sindikata takođe može doprinijeti efikasnijem održavanju bezbjednosti na radu.

Podaci koje je prikupila naša organizacija ističu ozbiljan problem loših uslova
rada i neprijavljivanja povreda.

Koliko je zapravo sprovođenje mjera iz oblasti zaštite i zdravlja na radu važno za mlade ljude?

Sprovođenje mjera iz oblasti zaštite i zdravlja na radu ima poseban značaj za mlade ljude iz nekoliko ključnih razloga:

Mladi ljudi često ulaze na tržište rada s ograničenim iskustvom i ne posjeduju potpuno razvijenu svijest o potencijalnim opasnostima na radu. Stoga, njihova ranjivost predstavlja dodatan izazov, jer su podložniji povredama ili nebezbjednim uslovima rada.

Nadalje, mladi zaposleni zahtijevaju posebnu pažnju u smislu obuke i informacija o bezbjednosti na radu. Edukacija o mjerama zaštite, pravilnom korišćenju opreme, kao i prepoznavanju i reagovanju na potencijalne opasnosti, ključna je kako bi mladi zaposleni bili osnaženi i samostalni u očuvanju sopstvene bezbjednosti. Postavljanje standarda zaštite i zdravlja na radu od samog početka karijere može oblikovati radnu etiku mladih ljudi. Ako mladi zaposleni odmah uvide važnost zaštite i zdravlja na radu, vjerovatnije je da će tu svijest zadržati tokom cjelokupne karijere.

Ne zaboravimo ni ovo – zdravlje i bezbjednost mladih direktno utiču na njihovu dugoročnu produktivnost. Bezbjedno i zdravo radno okruženje stvara uslove za njihov održiv radni vijek, smanjujući rizik od povreda i profesionalnih oboljenja.  Investiranje u zaštitu i zdravlje mladih, nije samo pitanje trenutne dobrobiti, već ima i dugoročni društveni značaj. Održavanje zdravih i sigurnih radnih mjesta za mlade ljude doprinosi stvaranju održivijeg radnog društva.

Koliko vam je poznata politika i praksa po ovom pitanju u EU? Površnim guglanjem, primjećujemo da zapravo, kada je riječ o radnim pravima mladih, kod organizacija koje se time bave (sindikati, strukovna udruženja, NVO i slično), ovo pitanje ima prioritet, ne samo u EU, već i USA, Kanadi, Australiji…MOR i različita nacionalna i internacionalna javna tijela takođe, kada su mladi u pitanju, posvećuje veliku pažnju ovome?

Da, politika i praksa u vezi sa radnim pravima mladih imaju visok prioritet kako u Evropskoj uniji tako i u drugim razvijenim zemljama poput SAD-a, Kanade i Australije. Organizacije koje se bave ovim pitanjem, uključujući sindikate, strukovna udruženja, NVO, kao i državna i međunarodna tijela, posvećuju posebnu pažnju obezbjeđivanju adekvatnih radnih uslova za mlade zaposlene.

Razvijene zemlje imaju jasne politike koje se fokusiraju na zapošljavanje mladih, uključujući programe obuke, pristup radnom iskustvu i mentorske programe. Cilj je da se stvore povoljni uslovi za ulazak mladih ljudi na tržište rada, a posebna pažnja se posvjećuje mjerama zaštite i zdravlja na radu za mlade zaposlene. Organizacije sprovode kampanje o bezbjednosti, pružaju edukaciju i podršku kako bi smanjile rizik od povreda na radu. Politike i prakse u radnim odnosima teže eliminaciji diskriminacije, uključujući i onu koja se može odnositi na mlade zaposlene. Ovo uključuje i borbu protiv neadekvatnih uslova zapošljavanja. Aktivno učešće mladih u procesima donošenja odluka i dijalogu s poslodavcima i vladinim institucijama takođe je naglašeno. Ove politike i prakse reflektuju sveobuhvatni pristup obezbjeđivanju prava i dobrobiti mladih zaposlenih, uzimajući u obzir njihovu specifičnu situaciju i izazove.

Imamo li mi neke statističke pokazatelje koji nam mogu reći kakvo je stanje među mladima u Crnoj Gori kada je riječ o povredama i bolestima na radu? Imamo li ih uopšte, za sve radnike?

Nažalost, trenutno u Crnoj Gori ne postoje sistematski prikupljeni podaci ili evidencije koji pružaju sveobuhvatnu sliku o stanju povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, posebno među mladim zaposlenima. Osim toga, podaci koje je prikupila naša organizacija, putem istraživanja i anketa, ističu ozbiljan problem loših uslova rada, neprijavljenih povreda i nedostatka znanja o radnim pravima i pravima iz oblasti zaštite i zdravlja na radu među mladima.

Taj nedostatak informacija o povredama i bolestima otežava donošenje informisanih odluka i sprovođenje ciljanih intervencija. Ovo je posebno zabrinjavajuće s obzirom na izloženost mladih lošim uslovima rada i potrebu za specifičnim mjerama podrške.

Rad na uspostavljanju sistema prikupljanja podataka o povredama, profesionalnim bolestima i bplestima u vezi s radom od suštinskog je značaja. Ovo omoguje praćenje trendova, identifikaciju rizičnih sektora i ciljanje mjera prevencije.

Šta je sa registrom bolesti, medicinom rada?

Baš na ovom primjeru je očigledno da postoji ozbiljan problem u Crnoj Gori u vezi sa sistemom zaštite, a posebno zdravlja na radu- nedostatak ažuriranja liste profesionalnih bolesti ,a to ključno kako bi se obezbjedilo da određene bolesti koje proizlaze iz radnog okruženja budu pravilno prepoznate i dokumentovane.

Nepostojanjereferentne institucije, poput Instituta za medicinu rada, onemogućava utvrđivanje profesionalnih oboljenja. Ova institucija igra ključnu ulogu u dijagnostikovanju i praćenju bolesti koje su rezultat izloženosti određenim radnim uslovima. Pri tom, važno je znati koliko ljekara medicine rada postoji, kako bi se ocijenila dostupnost zdravstvene stručne podrške na terenu. Nedostatak tih informacija otežava planiranje resursa i obuke u oblasti medicine rada.

Crna Gora ima i najnoviju Strategiju za unapređenje zaštite i zdravlja na radu 202-2027. Šta su njene ključne intencije i da li je ona ostvariva? Da li ona uključuje neke od mjera koje zastupate?

Strategija za unapređenje zaštite i zdravlja na radu 2022-2027. u određenoj mjeri promoviše podizanje svijesti i edukacija, provođenje kampanja za podizanje svijesti o važnosti zaštite i zdravlja na radu, kako među zaposlenima tako i među poslodavcima, u cilju promocije preventivnih mjera. Da li su ove intencije ostvarive zavisiće od efikasnosti implementacije predloženih mjera, odnosno resursa, angažmana i koordinacije svih relevantnih aktera. Ako se ove ključne intencije uspješno sprovedu, strategija će doprinijeti unapređenju zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori. Međutim, moramo biti oprezni, uzimajući u obzir činjenicu da su sve prethodne strategije ostale samo „mrtvo slovo na papiru”, to ne ostavlja previše mjesta optimizmu.

Razgovarala: B. Nikočević

Ovaj intervju je nastao u okviru projekta „Rights UP,Rise UP!“, koji realizuje NVO KUĆA u partnerstvu sa NVO DSCG. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost NVO KUĆA i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.