04 Nov INTERVJU: Tea Jarc, konfederalna sekretarka Evropske konfederacije sindikata- ETUC
TALAS ENETUZIJAZMA POKRENUO JE MLADE SINDIKALISTE EVROPE
Tea Jarc, borac sa snažnom i ambicioznom vizijom sindikalnog pokreta. Zagovara solidarnost između sektora i preko granica. Traži alternative trenutnom eksploatatorskom ekonomskom sistemu, brani mir, ljudska prava i demokratiju, te je odlučna u neprestanoj borbi protiv klimatskih promjena i socijalne nepravde. Prije trenutnog angažmana bila je predsjednica Omladinskog komiteta ETUC- a, gdje se zalagala za kvalitetna radna mjesta, radna i socijalna prava za mlade ljude, Radila je na unapređenju Garancija za mlade, Evropskim stubovima socijalnih prava, platformskom radu, transparentnosti plata prema polu…aktivnom zagovaranju Kvalitetnog okvira za stažiranje. Jedan od glavnih prioriteta njenog mandata bilo je Obnavljanje sindikata, razvila je Vodič o uključivanju mladih ljudi u sindikate i zagovarala je kvote za mlade u procesima donošenja odluka na nivou ETUC-a koje bi osigurale pravično predstavljanje mladih ljudi unutar struktura sindikata. Prethodno, njen aktivizam najviše je bio prepoznat kroz ulogu predjednice sindikata “Mladi plus” u Sloveniji,koji okuplja I predstavlja mlade nezaposlene osobe, mlade osobe s nesigurnim radnim ugovorima, studente i srednjoškolce. Poznati su po tome što su organizovali radnike na digitalnim platformama i otvorili put za prve kolektivne ugovore u ovom sektoru.
Naše prvo pitanje za vas je da li se mladi imaju smatrati ranjivom kategorijom na tržištu rada i šta ih to čini ranjivim?
Mladi ljudi (15-29 godina) su snažno pogođeni promjenama na tržištu rada i društvenim implikacijama krize COVID-19 i krizom prouzrokovanom povećanim troškovim života. Nezaposlenost mladih je iznad nivoa nezaposlenosti prije krize u gotovo svim zemljama EU. Mnogi mladi suočavaju s finansijskom nesigurnošću, nesigurnošću u vezi sa stanovanjem i problemima sa mentalnim zdravljem. Oni koji su već bili u teškim okolnostima prije pandemije i finansijske krize, danas još više pate.
ETUC već dugo upozorava da su mjere štednje uvedene nakon posljednje ekonomske krize ostavile tržište rada vrlo neprijateljskim mjestom za mlade radnike. Trka prema dnu i liberalizacija tržišta doveli su do povećanja broja mladih ljudi, posebno onih sa slabijim kompetnecijama, koji nisu imali izbora do da prihvate nepravedne radne uslove u obliku privremenih ugovora, ugovora bez radnog vremena, lažnog samozapošljavanja, neplaćenih ili slabo plaćenih stažiranja koji često zamjenjuju poslove na početnom nivou. Stoga smo pozdravili program Evropske godine mladih (EYY) 2022. godine i najavu 2023. kao Godine vještina, ali osuđujemo nedostatak konkretnih prijedloga i obaveza da se poboljša život mladih radnika.
Pojedine strukture, kako unutar izvršne vlasti tako i među poslodavcima, ne vide razlog zašto bi mladi bili posmatrani kao ranjiva kategorija. Kako ih ubijediti u suprotno?
Povećanje nezaposlenosti i gubitak poslova jedan je od glavnih uticaja COVID-19 na mlade ljude. U julu 2023. godine, 2.683 miliona mladih osoba (ispod 25 godina) bilo je nezaposleno u EU, od kojih je 2.206 miliona bilo u eurozoni. U julu 2023. godine, stopa nezaposlenosti mladih u EU iznosila je 13,9%. Ovi podaci dolaze kao dodatak već izazovnoj situaciji na tržištu rada za mlade ljude. U istraživanju EUROSTATA (2015.) polovina (49,8%) mladih ljudi svoje karijerne izglede vidjela je s neizvjesnošću, dok je više od jedne desetine (16,0%) to posmatralo sa strahom.
Zvanične državne statistike o nezaposlenosti mladih možda prikrivaju pravu situaciju gubitka poslova među mladima,jer bilježe samo one koji su bez posla i aktivno traže posao. Nasuprot tome, značajan broj mladih ljudi izgubio je posao kada su im radni sati smanjeni na nulu, ali su ipak zadržali radne ugovore (podatak: ILO 2021).
U toj kategoriji mladih, imamo maloljetnike do 18 godina i one od 18 do 24-30 (kako u kojoj zemlji je Zakonom postavljena gornja granica) za koje važe pravila kao za sve punoljetne građane/zaposlene. Zašto se i oni smatraju ranjivom kategorijom – šta ih to čini ranjivijim u odnosu na „odrasle“ zaposlene?
Nažalost, u Evropi i dalje imamo ispodminimalne plate za mlade ljude. Plaćanje mladim radnicima manje od standardne minimalne plate je eksploatatorski i nepravedan postupak. Mladi ljudi često obavljaju iste zadatke kao i stariji radnici i trebali bi biti jednako plaćeni za jednak rad. Ovo se može smatrati diskriminacijom na osnovu godina, zbog čega su neke zemlje to i ukinule. Nažalost, neke vlade i dalje slušaju narativ poslodavaca o podsticanju stvaranja radnih mjesta i zadržavaju ispodminimalne plate na snazi.
Čini se da je pitanje položaja mladih radnika na tržištu rada u poslednje vrijeme, naročito nakon epidemije virusa Covid-19, u javnim politkama EU dobilo na značaju. Shodno tome prilagođavaju se i politke zemalja zapadnog Balkana, pa i u Crnoj Gori, krenuvši od Strategije za mlade, preko Akcionih planova, do Garancija za mlade. Međutim, analize pokazuju da je cjelokupan fokus stavljen na zapošljavanje i smanjenje broja nezaposlenih mladih, te NEET populaciju. Ne nalazimo da kasnije iko zapravo prati njihov kretanje na tržištu rada – u smislu kvaliteta tog zapošljenja, poštovanja njihovih radnih prava…i svega onoga što podrazumijeva dostojanstveni rad. Da li su u EU slične prakse?
Odlično je vidjeti to da se i u zemljama Zapadnog Balkana razvijaju politike koje prepoznaju situaciju mladih na tržištu rada. Međutim, moramo osigurati da te politike i mjere predstavljaju kvalitetnu ponudu i dugoročno rješenje za mlade ljude. Nažalost, evaluacija Garancija za mlade i nekoliko aktivnih mjera na tržištu rada pokazala je da su one uglavnom privremene prilike, bez kriterijuma kvaliteta, te da su zbog toga te mjere čak povećale nesigurnost zaposlenja mladih. Ugovori na kratki rok, lažno samozapošljavanje, zamjenjuju stalno zaposlenje i ugovore na neodređeno vrijeme. Stažiranje se često smatra odličnim načinom da mladi ljudi steknu vrijedno radno iskustvo i osvoje mjesto na tržištu rada. Međutim, široko prijavljene zloupotrebe dovele su do glasnih kritika stažiranja kao izvora jeftinog, a često i besplatnog, rada koji se koristi jednako, kako od strane javnih insititucija, tako i od i privatnika. ETUC već dugo zagovara kvalitetna stažiranja i vjeruje da je ključni trenutak za zaustavljanje široke diskriminatorske prakse neplaćenog rada u ime sticanja vještina. Nedostaju nam obvezujući kriterijumi za kvalitetne poslove, a inspekcije rada nemaju dovoljno kapaciteta da sankcioniraju kršenja radnih prava. S obzirom na visok stepen mobilnosti među mladima, potrebna nam je usklađenost i obvezujuće djelovanje na nivou EU. Zato mi kao ETUC zagovaramo obavezujuće pravne predloge kako bi se zabranila neplaćena stažiranja i osiguralo da stažiranje ne zamjenjuju poslove na početnom nivou, zatvaranjem svih pravnih rupa u okviru postojećih zakona, te ojačanje uloga sindikata u obrazovanju o radnim pravima, posebno među mladima.
Da li imate neke mehanizme kojima i nakon zapošljenja, pratite dalje položaj mladih radnika?
Okvir za kvalitet stažiranja koji je usvojen 2014. bio je dobra polazna tačka, ali nažalost, njegova implementacija i uticaj bili su minimalni zbog neobavezujuće prirode. U zapošljavanju, najbolji način mjerenja kvaliteta zaposlenja je rad sindikata. Na nivou kompanije sindikati znaju koje radne uslove, izazovi, kršenja i šta treba poboljšati. Kroz organizovanje u sindikatima, kolektivno pregovaranje s poslodavcima i usvajanje kolektivnih ugovora, treba poboljšati radne uslove. U kolektivnim ugovorima trebali bismo uključiti specifične mjere koje bi mogle riješiti situaciju mladih ljudi i osigurati im ista prava kao i drugim radnicima.
Da li su prava mladih radnika najviše ugrožena u određenim profesijama ili se to odnosi na sve vrste poslova?
Moramo shvatiti da je sadašnja situacija direktna posledica loših mjera koje su usvojene kako bi se riješile prethodne ekonomske krize. Pandemija je otkrila izuzetnu nesigurnost i nepravdu u našem svijetu rada. Postoji nekoliko razloga zbog kojih su mladi radnici više izloženi od drugih grupa:
Strukturalne reforme – danas poznate kao mjere štednje – uvedene tokom i nakon poslednje finansijske krize donijele su fleksibilnost na tržištu rada i oslabile sisteme zaštite zaposlenih, sistema socijalne zaštite i institucije kolektivnog pregovaranja. Istraživanja pokazuju da te mjere nijesu rezultirale povećanjem zaposlenosti širom Evrope, već su stvorile veću nesigurnost i, samim tim, socijalnu isključenost. Situacija se sada ponavlja, jer vidimo da, za mlade radnike, nedostatak mreža i iskustva može otežati pronalaženje drugih, dostojanstvenih poslova, te ih lako može gurnuti u rad na poslovima sa manje socijalne i pravne zaštite. Mladi ljudi često rade u sektorima i industrijama koji su bili posebno ranjivi tokom pandemije COVID-19. U 2018. godini, otprilike jedan od tri mlada radnika u državama članicama Evropske unije radio je u sektorima turizma, veleprodaje, maloprodaje, smještaja i ugostiteljstva (kao prodavci, kuvari, konobari, itd.). Ove sektore karakteriše velika koncentracija poslova na nepuno radno vrijeme, sezonski nestabilni ugovori, visok procenat stranih državljana koji rade u sektoru i, nažalost, rad na crno. Mlade žene koje imaju manje od 25 godina, posebno su pogođene jer čine više od polovine zaposlenih u tim sektorima. Ovaj trend, važi za većinu zemalja u Evropi, pa čak i globalno.
Kako se mladi ljudi u EU nose s tim?
Mnogi od njih su voljni da prihvate niže standarde, čak i kršenja njihovih prava, jer nemaju druge opcije. Dakle, vrlo su fleksibilni na tržištu rada, spremni da se dokažu i steknu radno iskustvo.
Oni koji su kritičniji i pridružuju se sindikatima angažovani su u kampanjama za zagovaranje kvalitetnih stažiranja, zabranu nesigurnih vrsta ugovora, te poboljšanje pristupa socijalnoj zaštiti.
Prema vašem iskustvu, postoji li šira motivacija mladih da se organizuju i bore za svoja prava, i ako postoji, na koji način to rade u EU?
Mladi ljudi uvijek su na čelu građanskih ili solidarnih pokreta. Međutim, mladi ljudi nedostaju u javnom životu. Potrebno je više mladih ljudi u sindikatima kako bismo poboljšali našu sposobnost da ih bolje predstavljamo.
Uprkos tome što će biti generacija koja će naslijediti posljedice odluka koje donosimo danas, mladi ljudi i dalje su uredno isključeni iz sfere odlučivanja.
Kakvo je mišljenje mladih ljudi prema sindikatima u EU? Smanjuje li se povjerenje u njih, kao što je trend i ovdje?
Veliki broj mladih ljudi ne poznaje sindikate ili imaju netačno razumijevanje uloge sindikata. Posebno je to izraženo u zemljama Zapadnog Balkana. Sindikati su prošli kroz tranziciju političkog sistema u posljednjih 30 godina, što je mnogo uticalo na njihovu ulogu i imidž.
Širom Evrope, članstvo u sindikatima opada, a što je povezano s novim oblicima rada, radom na digitalnim platformi, digitalizacijom, gdje se mnogi poslovi transformišu i sve je teže organizovati radnike. Ipak, potreba za organizacijom i zastupanjem boljih radnih uslova i dalje ostaje, ili je – upravo zbog novih sistema i oblika rada – danas još potrebnija. Samo udruživanjem snaga i kolektivnim organizovanjem mladi se mogu se suočiti s strukturnim izazovima i poboljšati radne uslove i politike koje bi trebale pomoći mladima da imaju dostojanstven rad i dostojanstven život.
Šta ETUC-ov Omladinski komitet radi po ovom pitanju?
Komitet za mlade pri ETUC-u utiče na rad ETUC-a, osiguravajući da različite politike uzmu u obzir mlade ljude. On stoji iza strategija privlačenja mladih ljudi sindikatima i jačanja položaja mladih unutar postojeće strukture sindikata.
Komitet, vođen izabranim Odborom, razvija programe za osnaživanje mladih radnika i predstavnika sindikata organizovanjemm obuka, seminara, konferencija, studijskih sesija i kampanja za mlade radnike širom Evrope.
Dok se približavaju Evropski izbori 2024. godine, vidljiv talas entuzijazma prostrujao je kroz mlađu generaciju, podstitičući ih da teže promjenama, što je posebno vidljivo u prethodnim akcijama Komiteta za mlade pri ETUC-u.
Željni prevazilaženja istorijskih trendova niskog odziva birača, ova generacija mladih sindikalista odlučna je u svojoj namjeri da pojača svoj glas preko nacionalnih i regionalnih struktura. Osim što zagovara prava radnika i glas na radnom mjestu, današnja mladost se pojavljuje kao snažna snaga ujedinjena protiv ponovnog buđenja krajnje desnih ideologija koje prijete samim temeljima evropskog jedinstva, napretka i radničkog pokreta. Stoga, Komitet mladih planira pretvoriti ovaj entuzijazam u konkretne akcije.
B. Nikočević
Ovaj intervju je nastao u okviru projekta „Rights UP,Rise UP!“, koji realizuje NVO KUĆA u partnerstvu sa NVO DSCG. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost NVO KUĆA i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
No Comments