12 Oct Viktória Nagy, predsjednica Komiteta mladih Konfederacije evropskih sidikata: MI SMO „PSI ČUVARI“ PRAVA MLADIH U EVROPI

Viktória Nagy, predsjednica Komiteta mladih Konfederacije evropskih sidikata:

MI SMO „PSI ČUVARI“ PRAVA MLADIH U EVROPI

Broj mladih ljudi u EU koji rade na osnovu ugovora o privremenim poslovima raste, a broj stalnih radnih mjesta je u konstantom padu. To znači da za nove generacije ugovor na neodređeno vrijeme  ili radni dan od 8 sati ostaje nešto nedostižno prije njihovih 30-ih godina. Sve ovo se dešava uprkos činjenici da su mladi ljudi u odnosu na druge radnike koji se nalaze u istom položaju, dobro obrazovani. 

Vrlo često se u poslednje vrijeme govori o radnim pravima mladih. Otkad se to izdvaja kao poseban problem i zašto akcenat na unapređenju radnih prava mladih?

Ugroženost mladih je postala naročito vidljiva tokom ekonomske i finansijske krize 2008. godine kada su mjere štednje, primijenjene na nacionalnom nivou u godinama koje su uslijedile, imale nesrazmjerno negativan uticaj na radne i životne uslove mladih u Evropi. Dramatično je porasla stopa nezaposlenosti mladih, u nekim zemljama je više mladih ljudi bilo bez posla nego što ih je bilo zaposleno: prema podacima OECD-a u 2013. godini više od 58% mladih je bilo nezaposleno u Grčkoj, 55% u Španiji, 40% u Italiji, 38% u Portugalu. Kako je cijela jedna generacija u riziku, mislim da je razumljivo  da i donosioci odluka posvećuju više pažnje ovim pitanjima koja se tiču mladih ljudi.

Na šta se tačno misli kad kažemo „ugrožena prava mladih radnika“? Šta je razlika u odnosu na ostale zaposlene? Zašto spadaju u rizičnu grupu?

Veliki procenat, oko 12,5% mladih može se opisati kao “radnički siromašan”, a mladi radnici, posebno mlade žene i migranti,  mnogo su više podložniji riziku od radničkog  siromaštva u odnosu na ostatak radničke populacije.rMladi su češće zaposleni – za razliku od grupa starijih radnika – na osnovu ugovora na određeno vrijeme i, u velikoj mjeri,  sa nepunim radnim vremenom, tj.  prvenstveno na radnim mjestima koja ih izlažu daljem riziku. Sve ovo se dešava uprkos činjenici da su mladi ljudi u odnosu na druge radnike koji se nalaze u istom položaju, dobro obrazovani.

Da li su radna prava mladih najviše ugrožena u nekim posebnim oblastima rada ili je vezano za sve vrste poslova?

Razlog za relativno lošu startnu poziciju je u tome što mladi ljudi – suprotno od starijih zaposlenih – uglavnom ne mogu dostaviti nikakve prethodne reference od ranijih  poslodavaca. Utoliko prije bi trebalo da dobiju priliku da započnu sa sticanjem radnog iskustva, koje bi onda mogli koristiti kao preporuku za potencijalne poslodavce.Iako broj mladih ljudi u EU koji rade na osnovu ugovora o privremenim poslovima raste, broj stalnih radnih mjesta je u konstantom padu. To znači da za nove generacije ugovor na neodređeno vrijeme  ili radni dan od 8 sati ostaje nešto nedostižno prije njihovih 30-ih godina. 

Na kojim poljima se najviše primjećuje kršenje njihovih prava?

Nepravedno postupanje, kao što je neplaćeno stažiranje mladih, u nekim zemljama je dobro poznata praksa koja samo doprinosi pogoršavanju  položaja mladih na tržištu rada. U nekim evropskim zemljama imaju i tzv. subminimalne zarade za mlade ljude, što je diskriminacija isključivo na osnovu starosne dobi. U zemljama poput Holandije, Belgije, Irske, Grčke i Velike Britanije, u odnosu na mlade se primjenjuju niže minimalne zarade. Radnici u Njemačkoj nijesu u mogućnosti da ostvare minimalnu zaradu sve dok ne navrše 18 godina života.

Kako mladi u Evropi reaguju na to?

Mladi su spremniji na pokret ako vide prilike za sebe negdje drugdje. Mnogi od njih su se preselili u različite evropske zemlje, gdje su imali bolje šanse da pronađu posao i napreduju u životu.Ali, i dalje, još uvijek postoji puno neaktivnih mladih ljudi koji niti su zaposleni niti su u procesima obrazovanja ili obuke. Računa se da su ove takozvane NEET osobe (skraćenica od engleskih riječi: “neither in employment, nor in education or training”) zastupljene više od jedne na ukupno deset mladih osoba u dobi od 15-24 godine (11,6%) i skoro jedna na pet mladih osoba, starosti od 25-29 godina (18,8%) u 2016. godini. Oni su vrlo heterogena grupa, sa širokim spektrom karakteristika i potreba. Na nivou EU najveći dio NEET-a čine osobe sa srednjim i višim srednjim obrazovanjem, samo mali dio ima univerzitetsku diplomu. U nastavku ekonomske krize, udio NEET-a sa nižim nivoima obrazovanja se povećao, ali je u poslednjih nekoliko godina ponovo počeo da opada, što bi moglo da bude povezano sa Garancijom za mlade[1] koja je usmjerena  uglavnom prema osobama sa nižim kvalifikacijama.

Kakva je zainteresovanost mladih da se bore za svoja prava? Šta se pokazuje kao glavna prepreka?

Sindikati još uvijek nijesu baš privlačni mladim ljudima, ali kada im je potrebna pomoć i pokušaju da se organizuju, obično stupe u kontakt sa sindikatom prije ili kasnije.Prepreke sam prethodno pomenula u odgovoru o mogućnostima za zapošljavanje: to su uglavnom poslovi sa neizvjesnim radnim uslovima i ugovorima koji se zaključuju na određeno vrijeme ili ugovorima u kojima zaposlenom nije određeno radno vrijeme, nego je obavezan na pripravnost, odnosno rad po pozivu u slučaju potrebe, a gdje sindikati imaju veoma ograničenu mogućnost da stvarno pomognu.

Koja je vaša preporuka mladima u tom smislu? Postoji li neki siguran obrazac?

Na evropskom nivou postoji nekoliko dobrih primjera kako se mladi ljudi mogu organizovati. Ono što ja vidim kao veliki problem jeste to što većina organizacija ne posvećuje dovoljno resursa – kako finansijskih tako i ljudskih – ovom cilju. Iako su sve najbolje prakse dostupne, bez sredstava – samo na dobrovoljnoj osnovi, nije moguće preokrenuti ovaj negativan trend u kojem se članstvo sindikata osipa.

Šta Komitet za mlade Evropske konfederacije sindikata radi/može uraditi po tom pitanju? Komitet za mlade Evropske konfederacije sindikata (EUTC – skraćenica od European Trade Union Confederation) učestvuje u ad hok Organizacionom komitetu  ETUC-a, koji je prikupio mnoštvo najboljih praksi i razvio akcioni plan o organizovanju. Takođe sarađujemo sa Odsjekom za obrazovanje ETUI-a (European Trade Union Institute – Evropski sindikalni institut) na razvijanju treninga za sindikalne organizatore.

Mladi ljudi sa prostora Balkana, pa i Crne Gore, usled nemogućnosti zaposlenja, nerijetko kao izlaz vide odlazak na rad u zemlje EU, nevezano za svoje kvalifikacije. Kako to komentarišete?

Ovo je dobro poznat problem kako unutar, tako i izvan Evropske unije – da  vrlo kvalifikovani mladi ljudi napuštaju svoje zemlje u potrazi za boljim mogućnostima za posao i život. Ovakav odliv mozgova može se zaustaviti samo ukoliko se ukloni jaz u visini zarada u različitim državama. ETUC je predložio uspostavljanje Evropskog saveza za zarade (European Wage Alliance) krajem juna ove godine kako bi se suočili sa nejednakostima u zaradama između država članica EU i smanjila nejednakosti u zaradama putem konvergencije zarada. Više informacija pogledajte na: https://vvv.etuc.org/en/event/tovards-european-vage-alliance.

Imate li za takve neki savjet?

Savjetovala bih sve mlade ljude da se organizuju – u sindikate, nevladine organizacije itd. – i založe se za svoja prava u svojim matičnim zemljama, a takođe i u odnosu na izbore za Evropski parlament, gdje će se odlučivati o tome kakvu će budućnost  Evropa imati. Koji su vaši planovi i ciljevi u narednom periodu? Nastavljamo sa radom kao „psi čuvari” prava mladih ljudi u Evropi i pripremamo se za sljedeći Kongres ETUC-a koji će se održati u maju 2019. godine, gdje bismo željeli da utičemo na debatu o budućnosti sindikata i ETUC-a.

O Komitetu za mlade KES-a

Komitet za mlade KES je stalno tijelo Konfederacije evropskih sindikata (EKS), koje predstavlja glas mladih ljudi u tijelima u kojima se donose odluke, odnosno utiče na rad EKS, zauzima stanovišta povodom socio-ekonomskih pitanja koja se tiču mladih ljudi, osmišljava programe djelovanja, organizuje seminare, konferencije, sesije i kampanje za mlade radnike u Evropi. Prioriteti koje je Komitet postavio za period 2018-2019 su planiranje rada na osnovu Politike zapošljavanja mladih, inoviranje Komiteta mladih, premošćavanje razlika između evropskog i nacionalnih nivoa, umrežavanje i intenziviranje treninga za mlade.

[1] Savjet Evrope je u aprilu 2013. usvojio preporuku o uspostavljnju Garancije za mlade. Cilj programa Garancija za mlade je obezbijediti nesmetan prelaz sa školovanja na zaposlenje, podržati integraciju na tržištu rada te obezbijediti da nijedna mlada osoba ne bude izostavljena. Programom bi trebalo garantovati da svi mladi do navršenih 25 godina života imaju na raspolaganju kvalitetnu ponudu: zaposlenja, nastavka obrazovanja, obuke ili stažiranja.